GREGORČIČ - SOČI - Šajinović Atanasovski
Vložit
- čas přidán 6. 09. 2024
- Mirjana Šajinović & Vasko Atanasovski
GREGORČIČ - SOČI
Mirjana Šajinović - interpretacija, zvončki
Vasko Atanasovski - glasba (kitara, flavta, saksofon, mandolina, bas, zvočna manipulacija in produkcija; obdelava fotografije in grafična oblika)
Urša Lukovnjak - fotografija
Mojca Marič - lektura
Produkcija: Komšiluk 2020/21
Kontakt:
Glasbarium Music Agency
booking@glasbarium.com
www.glasbarium.com
www.vaskoatanasovski.com
Vasko hvala za tako globoko potopitev v meni najlepšo reko naše matere Zemlje.
SIMON GREGORČIČ - SOČI
srpski prevod Milorad Živančević
Krasna si, bistra, kći planina,
u prirodnoj lepoti,
kad tvoje prozirne dubine
oluje mračne bes ne muti,
krasna si, kći planina!
Tvoj tok je živahan i lak,
ko deve hod s planine;
i vedra si ko gorski zrak,
i glasna si ko napev jak
planinske omladine-
krasna si, kći planina!
Rad gledam valove ti bodre,
valove te zeleno- modre:
sumračna zelen sa planina
i vedra višnjevost s visina
u njima se skladno slila;
na rosi sinjeg neba gore,
na rosi olistale gore
lepotu tu si pila-
krasna si, kći planina!
Ti si mi mila poznanica!
Kad šumiš z gora morem trave,
od kuće si mi poslanica,
što nosi drage mi pozdrave-
Bog nek te primi sred dubrave! …
O, kako ljubko šapućeš,
o, kako krepko skakućeš,
dok preko gora putuješ!
A kad se spustiš u doline,
zašto te živa radost mine?
Što teško puziš i polako,
što su ti tužni glasi tako?
Teško se lučiš od bregova,
kolevke s koje val tvoj lije?
Znaš li da tečeš kraj grobova,
grobova zemlje Slovenije?
Dvostruki bol tu tebe pleni!
U bolu tužna, gorostasna,
ko suza ogromna si meni,
i kao suza još si krasna.
Krasna si, bistra, kći planina,
u prirodnoj lepoti,
kad tvoje prozirne dubine
oluje divlje bes ne muti!
I oh, sirotoj tebi preti
vihor silovit, vihor stravan;
s toplog će juga da doleti,
kroz plodnu će da besni ravan,
koju tvoj tok napaja sveti-
vaj, da je blizu bar taj dan!
Nad tobom biće oblak vedar,
olovna oko tebe tuča,
dažd krvav, suza potok štedar,
blesak i grom- oh, bitka vruća!
Tada će britak mač da seče,
a ti ćeš krvava da tečeš:
krv naša tebe će da gali,
neprijateljska da te kali!
Tada se seti, bistra Sočo,
šta toplo srce sina hoće:
sve vode koje nebo ima
zapretene u oblacima,
sve vode još u planinama,
u tvojim cvetnim dolinama,
prikupi sve u jedan dan,
narasti u tok strahotan!
Ne savijaj se u obale,
srdita, brane sve preklopi,
tuđince- gladne zemlje- topi
na dno, pod zapenjene vale!
SIMON GREGORČIČ - TO THE SOČA
English translation Tadeja Spruk
You’re wondrous, limpid highland child,
And graceful with naive allure,
Your crystal depths the tempest’s wild
And somber rage cannot obscure-
You wondrous highland child!
Like rambling girls down mountain lanes
Your bustling current fountains;
The brilliant mountain air it drains,
And thunders as the lusty strains
Of young folks from the mountains-
You wondrous highland child!
With love upon your sparkling waves,
Your waves of green and blue l gaze:
The murky green of mountain grass,
And highland beryl, clear as glass,
Within them comely blended;
On dew of heavenly azure,
On dew of mountainous verdure,
You savored on the splendor-
You wondrous highland child!
My dearest, most beloved friend!
You gush along your highland trace,
A gift from my ancestral land
That warm regards to me conveys-
May God upon you pour his grace!...
How cheerfully you hum ahead,
How briskly, lustily you tread
Where mountains stretch along your bed!
But once you tumble to the prairies,
Where goes the lively joy you carried?
Why do you languish wearied,bumbling,
Why is there sadness in your rumbling?
‘Tis hard to leave the mountain heights,
The cradle of your rippling waters?
You know that graves lie by your sides,
The graves of Slovene sons and daughters?
Beset with twofold sorrow here,
And, in your sorrow, mournful, ponderous,
A massive teardrop you appear,
Remaining, though a teardrop - wondrous!
But, oh, poor soul, upon your towers
A tempest raw that skies shall rend,
A tempest from the south to scour
And rage across the fertile land
Which ardently your stream embowers-
I dread the day is close at hand!
A cloudless sky shall vault your plains,
A hail of lead besiege your shore,
And floods of tears and crimson rains,
And blasts and blaze - oh, ruthless war!
The clash of jagged daggers hither
Shall have your waters bloody slither:
Sustained by blood of sons in throes,
And sullied with the blood of foes!
Remember then, my limpid River,
The pleas of your heart to deliver:
The waters that the clouds supply,
Which scud across your open sky
The waters that highland yields,
Those harbored in your blooming fields,
Rush forward then from down below,
Let soar and swell your fearful flow!
Don’t bind yourself within your strands,
But over brim your dams with fury,
And those land-starved invaders bury
Within your flooding, seething bends!
En cel dan razmišljam o tej stvaritvi. Vse odkar sem jo z vso pozornostjo poslušala. V detajle muziko dojemam nadvse globoko. Res globoko. Uho je bilo spočito, kar je tista pika, pikica v kateri se ti odstre kakor skozi lupo to neskončno Vesolje, ki sta ga ustvarila. Ali ste ga. Trije zagotovo. Skupaj z Gregorčičem in poezijo, pa to res nadvse fino interpretacijo. Tvojo Mirjana...uff, ker to narediš tak uauuu. Potem pa nadgradnja v petje, ki ga sploh ne pričakuješ. Muzika pa Vasko, ki se je tudi kot sladice ne naješ.. Nikoli tovrstne ni preveč..
Po tem enem dnevu premišljanja, kaj je v meni povzročilo vse to odzvanjanje, se je sestavilo, da nekaj tak dobrega človek niti ne more komentirati.
Potem pa misel naprej, da je med Slovenci treba led prebiti. Pa si enostavno kdaj priznati, da je nekaj takega težko opisati. In zato reči en preprost hvala, ker verjetno ni dovolj.
Enostavno je presenečenje, ki te sezuva. In tole sezuva vse. Mogoče pa koga tudi sleče.
Sploh v času, ko hodimo vsaj navidez v pižami iz dneva v dan naokoli. :) Pa očitno res nekaj divje v naravi po svoje nezaustavljivo ŽIVI.
Vse poklone Trojici! Iz srca, kamor ste se vsedli kot popoln zadetek.
Slika pove vse.
Večkrat poslušam: tako je vsestransko doživetje in močan vtis, da imam občutek, da bi vsakič mogla plačat vstopnino za umetniško predstavo?! 😌