Assunta Rijeka Nadgrobne ploče maknute iz crkve 1901.g.

LAPIDARIJ ZBORNE CRKVE U RIJECI
Prvobitno riječko groblje nalazilo se u staroj gradskoj, župnoj i zbornoj (kolegijalnoj, kaptolskoj) crkvi Usnesenja Bogorodice ("Assunta"), oko nje i prednjem, tj.uokolo crkvena zvonika.
U principu ukapalo se pod tlom u zidane rake koje su u razini tla bile pokrivene kamenim pločama.
Na pločama su uklesani natpisi s imenima pokojnika ili korisnika rada, njihove insignije, njihovi obiteljski plemički grbovi ili monogrami ili osobni ili kućni znakovi.
U crkvenom prezbiteriju nalazili su se klerički grobovi(grob biskupa, grob riječkih župnika i kanonika) a u ladiji i u nekadašnjim bočnim kapelama grobovi gradski uglednika(grobovi predstavnika vojne i civilne vlasti, grobovi patricija i neki imućnih gradskih obitelji.
Tekst Željka Bistrovića
Glagoljanje je upotreba crkvenoslavenskog jezika u liturgiji, koji je različit od govornog, hrvatskog jezika. Nakon što je pulski biskup Sozomen u riječkom kaptolu ukinuo glagoljanje, tj. upotrebu crkvenoslavenskog jezika, dijelovi mise (evanđelja i poslanice) čitaju se na hrvatskom jeziku. A u tu svrhu upotrebljava se šćavet (uglavnom se pod njime podrazumijevaju Epistole i evanđelja, sastavljani uglavnom u čakavsko-ikavskom govoru), u čemu upravo Rijeka ima zapaženo mjesto. Od šćaveta Jurja Manzina do Epistola koje je senjsko modruški biskup i učenik riječke isusovačke gimnazije, Ivan Krstitelj Ježić, tiskao 1824. godine u tiskari Karletzky. Osim opisanih dijelova mise, na hrvatskom se govore/čitaju i propovijedi. Te se pjevaju pjesme. Ali se više ne glagolja.