Deliblatska Peščara - Off Road Serbia 2023

Sdílet
Vložit
  • čas přidán 18. 03. 2023
  • DELIBLATSKA PEŠČARA
    U jugoistočnom delu panonske nizije, u Banatu, nalazi se najveća evropska kontinentalna peščara koja obuhvata blizu 35.000 hektara površine. Elipsastog je oblika i orijentisana je u pravcu jugoistok-severozapad. Nastala je tokom ledenog doba od moćnih naslaga eolskog silikatno-karbonatnog peska. U savremenom periodu vetar Košava oblikovao je izražen dinski reljef, čije su nadmorske visine između 70 i 200 metara. Umereno kontinentalna klima, odsustvo površinskih vodotokova i peščana zemljišta uslovila su osobene životne zajednice, koje su izdvojene u posebnu biljno-geografsku oblast Deliblaticum.
    Bogata flora sa preko 900 vrsta, podvrsta i varijeteta obiluje raritetima, reliktima, endemima i subendemima, kao što su banatski božur, pančićev pelen, šerpet, bademić, peščarsko smilje i kleka - jedini samonikli četinar panonske nizije.
    Među retkostima faune ističu se vrste sa stepskih staništa: pustinjski mravi, mravlji lav, banatski soko, orao krstaš, stepski skočimiš, tekunica, slepo kuče, stepski tvor i druge. Za neke od njih, Deliblatska peščara je jedino ili jedno od malobrojnih preostalih staništa u Srbiji.
    Posle rata peščara je pošumljena bagremom i drugim rastinjem pogodnim za peščano tle, tako da je pomeranje dina zaustavljeno a nekadašnja peščara postala je pošumljena oblast. Postoji i priča o tome da je pre dva veka prvo pošumljavanje počela Marija Terezija. Navodno je razlog bio što joj je vetar nanosio pesak čak do njenog dvora i to joj je jako smetalo dok pije čaj i uživa pa je naredila da se taj problem reši.
    U Deliblatskoj peščari su snimani razni filmovi i serije kao na primer: Ko to tamo peva i Boj na Kosovu.
    LABUDOVO OKNO
    Labudovo okno je nastalo usporom Dunava posle izgradnje akumulacionog jezera na Đerdapu. Ime je dobilo po tome što deo Velikog rita svake godine naseljavaju labudovi. Labudovo okno je jedno od poslednjih stecišta sve ređe flore vodenih biljaka i ugroženih močvarnih biljnih vrsta, od kojih su najznačajniji beli i žuti lokvanj. Ovo područje je najznačajnije gnezdilište, zimovalište i migratorna stanica barskih ptica u Srbiji. U Labudovom oknu gnezdi se 55 vrsta ptica vodenih staništa, od kojih je većina na listi prirodnih retkosti. Područje svake godine obezbeđuje opstanak više od 20.000 jedinki ptica močvarica, a tokom migracija, reprodukcije i zimovanja ovde se okuplja se i preko 40.000 jedinki male bele čaplje, riđoglave plovke i belog ronca. Od 39 vrsta sisara, najznačajniji je slepo kuče, sa Crvene liste ugroženih vrsta sveta. Ovo područje je njihov najznačajniji reproduktivni centar u panonskoj niziji, kao i za vrste ljiljaka, koje su ugrožene u celoj Evropi, a svojom ishranom su vezane za ova vodena i močvarna staništa. Barsko-močvarne ekosisteme nastanjuje i stalna mikropopulacija vidre.
    VETRENJAČA
    Selo Šušara, smešteno na dinama Deliblatskog peska, nadaleko je poznato duže od jednog veka. Naime, selo je imalo vodovod četiri godine pre Pariza. S kolena na koleno, stanovnici Šušare prepričavaju događaj iz 1903. godine kada je puštena u rad vetrenjača prečnika pet metara, montirana na vrhu rešetkastog stuba visokog 30 metara. Zahvaljujući donaciji austrougarske carevine, 1900. godine od proizvođača iz Drezdena naručena je vetrenjača, za koju su pojedini delovi napravljeni u Ajfelovoj radionici u Parizu. Vetrenjača je postavljena i puštena u rad 1903. godine. Meštani, vredni neimari, upregli su vetar da pokrene velike klipne pumpe i sa dubine od 203 metra "potegne" zdravu pijaću vodu.
    MUZEJ TELEFONA
    Pored vetrenjače i starog vodovoda u Šušari i postoji još jedna atrakcija - Muzej telefona. Od 1875. godine kada je uspostavljen prvi telefonski poziv pa sve do satelitskih telefona i mreža Laslo Jereš sakupio je 80 različitih eksponata koji beleže razvoj telefonije u svetu.
    ZAGAJIČKA BRDA
    Zagajička brda predstavljaju najviši deo Deliblatske peščare, a po mnogima i najlepši. Pogled sa njih pruža se desetinama, pa i stotinama kilometara sa svih strana. Ulaskom u zonu Zagajičkih brda, gde su peščane dine visoke više od 200 m, dobija se osećaj kao da ste u nekoj planinskoj oblasti, a ne u ravničarskoj peščari. izgledom podsećaju na loptaste bregove, a zapravo su drevne peščane dine. Zanimljivo je da se na obroncima Zagajičkih brda i danas može videti trska. Stanište su najveće kolonije slepog kučeta u Evropi. Na najvišoj tački Zagajičkih brda nalazi se obeležje u vidu zidanog obeliska koji štiti tačku geodetskog premera iz vremena Austrougarske.

Komentáře • 6

  • @bmwsale8
    @bmwsale8 Před rokem +3

    Jedno brzo pitanje. Koje su gume na pajeru? Dimenzija? 😂

  • @colasrbin4767
    @colasrbin4767 Před rokem +2

    👍👍👍👍

  • @Srdjang08
    @Srdjang08 Před rokem

    Kako li je tuareg prosao ovde gde se dmax zaglavi?😮

    • @4x4SerbiaCrew
      @4x4SerbiaCrew  Před rokem +1

      Boj ne bije svijetlo oružije nego srce u junaka :)