Mehmedalija Mak Dizdar - Uspavanka - govorio Jasmin Jusuf Jusufović

Sdílet
Vložit
  • čas přidán 19. 11. 2015
  • Kako si nježan i krhak
    I kako si lijep i čist
    Kao svako dijete kad se rodi
    Kosa ti je zasvilila i orosila
    Kao lišće mlade stabljike u aprilu
    Usne su tvoje pupoljak ruze jos nerazvijen
    Ruke kao plavi nagovještaj zore
    Noge o jadnice kao da i nemaš
    To su dva ljiljana samo za tetošenje
    Pa kako ćeš u svijet poći tako sitan
    Kako nezaštićen
    Nikad se zbog toga nećemo rastati mili
    Nikad se nećemo rastati
    Nikada tijelu mog tijela
    Dušo moje duše
    Nikada
    Znam
    Ti ćeš me nositi u srcu
    Jer sam ti srce i sve oko srca dala
    Ti ćeš me nositi dokle god budeš
    Pozdravljao rađanje dana
    I javljanje zvijezda
    Dokle god budeš pozdravljao pupanje krošanja
    I žalio padanje lišća
    Ti ćes živjeti i kad ti se oči sklope
    Živjet ćeš u svojoj djeci
    U tvojoj djeci i djeci njihove djece
    Živjet ćeš
    Živjeti
    Znaće se da smo bili trenuci trajanja
    Zrnce u pijesku na sprudu
    Varnica u ognju
    Vlat u travi
    Vječnosti
    Kako si
    Nježan i krhak
    A treba da živiš
    Treba da živiš medj ljudima a riječi nemaš
    Treba da živiš medj vucima a zuba nemaš
    A kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka
    Vuka i čovjeka
    Ruke su tvoje plavi doživi zore
    A njima valja da se hvataš u koštac
    Da dijeliš bojeve na razmirjima
    Sa zmijskim čudima u kojima živi azdahaka
    Zato nek rastu brzo
    Nek rastu i jačaju brže
    Noge su tvoje dva nježna ljiljana za tetošenje
    Al' ja cu te pitati rosom sa mog najljepšeg cvijeta
    Ja cu ti pričati najljepsu priču
    Ovog i onoga svijeta
    Da budeš spreman za snove
    Za pletisanke i nesanice
    U srcu tijesnih krugova
    U trnju dugih
    Drumova
    Usta su tvoja mladi pupoljci
    Hraniću te vodicom iz kljuna laste
    Da ozubatiš za kletvu na zlotvora
    Da progućeš za dobrodušna namjernika
    U životu treba mudro da šutiš
    Al' riječ ako rekneš
    Neka bude teška kao svaka istina
    Neka bude rečena za čovjeka
    Došao si ovdje
    Gdje je najnezahvalnije bilo doći
    Ovdje gdje je najludje bilo stići
    Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo naići
    Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo
    Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo
    Ovdje se umire da bi se živjelo
    Sada je kraj pjesme
    Sada je moje slovo cijelo
    Paji
    Baji
    Nikada se nećemo rastati mili
    Nikada tijelu moga tijela
    Nikada dušo moje duše
    Nikada
    Jer treba
    Da život produžiš
    Život na zemlji valja da produžiš
    Korištena muzika: "Lullaby" Mattia Cupelli

Komentáře •