Cestom od Zagreba do Podsuseda

Podsused je zagrebačko gradsko naselje (kvart) na najzapadnijem dijelu grada. Najveća je četvrt gradskog kotara Podsused - Vrapče, te je njegovo sjedište. Glavni je dio Susedgrada. Stanovnika je oko 4.600 u više od 1.800 domaćinstava. Na sjeveru graniči sa zaprešićkim selom Ivancem Bistranskim, na sjeverozapadu sa Zaprešićem, na zapadu sa Svetom Nedeljom, na istoku sa Gajnicama, na sjeveroistoku sa Bizekom i Gornjim Stenjevcem, te na jugu sa Jankomirom. Upravno mu pripadaju tri okolna sela. To su Podsusedsko Dolje, Bizek i Jarek Podsusedski, sva su na obroncima Medvednice. U prošlosti je Podsused bio selo i do 1950. godine samostalno gradsko naselje, a od 1950. godine do dan danas je dio grada, zapadna su vrata Grada Zagreba. Gradska uprava zabranila je da se Podsused uvede pod stambeno naselje tj. nije dozvolila da se u Podsusedu grade neboderi i ostale stambene zgrade kao što ih npr. ima u Gajnicama. Gradska uprava odriedila je da se ne smiju graditi neboderi i stambene zgrade, nego luksuzne urbane vile od 400 - 500 četvornih metara, stambene trokatnice, kuće itd. Zbog mnoštva luksuznih obiteljskih vila, prirodnim bogatstvom najbolji je za život u jednom gradu. U Podsusedu prevladavaju ruralna obilježja tj. dio je poljoprivrednog zemljišta. Ima i uzgoja domaćih životinja. Prometnice povezuju u smjeru istok-zapad, ka središtu grada Alejom grada Bologne i Samoborskom cestom. Južna međa je rijeka Sava, a sjeverna obronci Medvednice.
Današnji je Podsused dio Zagreba, no nekada je bio samostalno gradsko naselje. U povijesnim izvorima spominje se od 13. stoljeća, a od sredine 15. stoljeća označava se kao oppidum - trgovište. Gradsko naselje pod srednjovjekovnim castrumom Susedgradom nastalo je na feudalnom posjedu s ciljem razvoja lokalne trgovine i obrta, u razdoblju kada se u kontinentalnoj Hrvatskoj spominje najveći broj gradskih naselja. Tijekom 15. stoljeća u povijesnim izvorima navodi se dvjestotinjak gradskih naselja, od kojih je najveći dio pripadao skupini vlastelinskih trgovišta. Ova naselja uglavnom nastaju usmenom povlasticom feudalca, čime je izdvojena skupina stanovnika na feudalnom posjedu - purgari - koja uživa posebna prava, a najvažnije medu njima je pravo održavanja sajmova.
Nakon osnivanja Zagrebačke biskupije 1094. godine te formiranja županijskoga sustava, ubrzo se na području kraljevskih županija organiziraju velika vlastelinstva. Najveće vlastelinstvo na području zagrebačke župani­je bilo je susedgradsko - stubičko vlastelinstvo koje je pripadalo porodici Aka (Ača), sa središtima u castrumu Susedgradu i castellumu Stubici (danas Donjoj Stubici). Vlastelinstvo je obuhvaćalo područje savske doline te sjeverne i južne padine Medvednice do prijelaza preko Laza, kontrolirajući zapadne prilaze Zagrebu.
Prema povijesnim dokumentima naselje Podgrade prvi se put spominje 1287. godine, a već iz samog naziva može se pretpostaviti i postojanje Susedgrada (izravno se spominje tek u 14. stoljeću), pod kojim naselje nastaje. Zahvaljujući arheološkim svjedočanstvima, sustav prostorne organizacije ovog područja, kao i preduvjeti nastanka srednjovjekovnog naselja, mogu se pratiti i prije prvih povijesnih zapisa.
Naseljenost zapadnih obronaka Medvednice može se potvrditi od kamenoga doba. Tragovi povremene naseljenosti paleolitskoga čovjeka otkriveni su u špilji Veternici, a na području Podsuseda pronađena je kamena sjekira datirana u razdoblje neolitika. Pojedinačnim nalazima pripada i sjekira iz brončanoga doba, također pronađena u Podsusedu, a iz istog razdoblja potječe i nekropola u Vrapču. Kulturu "polja sa žarama" kasnoga brončanoga doba preslojila je halštatska kultura starijega željeznog doba. Kao i prethodno razdoblje, i ovu kulturu obilježavaju gradinska naselja građena na rubovima kotlina, prijevojima i strateškim položajima. Djelomično je istraženo gradinsko naselje na lokalitetu Goljak (7. st. pr. Kr.), pri čemu su pronađeni nalazi koji upućuju na postojanje nastambi, kao i na obližnjem lokalitetu Dolje iznad Stenjevca. Kako su obilježja halštatske kulture razvoj trgovine i metalurgije (uz stočarstvo i ratarstvo), može se pretpostaviti da su ovim područjem prolazili trgovački putovi, a iskorištavanju ruda pogodovala su nalazišta na Medvednici. Mlade željezno doba, krajem 2. i početkom 1. stoljeća pr. Kr., na području Zagreba karakterizira širenje keltskoga plemena Tauriska (nosioca latenske kulture), a krajem 1. st. pr. Kr. ovo se područje našlo u sastavu Rimskog Carstva, tj. provincije Panonije. Brojni nalazi iz ovoga razdoblja na području Zagreba upućuju na gustu naseljenost. Tome je svakako pogodovao povoljan prometni položaj, na stjecištu dvaju važnih prometnih pravaca.
#zagrebačkimemento #mementopriča #mementošetnjakrozvrijeme