Panorama Peštera - Doliće
Vložit
- čas přidán 12. 10. 2019
- U produkciji studija "Duljević" predstavljamo projekat "Pešter-panorama, retrospektiva i muzej".
Ovim projektom želimo prezentirati naš prostor i našeg čovjeka- Pešter i Pešterca.
Serijalom video-snimaka prikazat ćemo sva mjesta (sela i zaseoke) ovoga kraja. Danas vam prikazujemo selo Doliće.
Sva prava zadržana.
Odmor za oči smiraj za dušu. Najljepše selo i najbolji ljudi na svijetu.💖
Prelijep video moje Dedovine... Ponosan sam na moje Dolicane( pešterce
Scaka ti cast burazeru za prestavljanje pestera
Nemoj preskocit Naboje Sellam iz Skoplja od Fakića
Nekd zvani Ljuti Arnauti Škrelj Hot Grud uvijek ponosni na sebe i svoje Pretke.♥️♥️♥️
Veze ti nemas
Hvala na predivnom snimku.
Kad će drugi deo?
Selam ❤️
“Srpska sila” u Dolićima i širom Sandžaka 1912.
U oktobru 1912. godine, Sandžak se predao, pao je u ruke srpsko-crnogorske vojske. Zloglasni crnogorski poručnik Bošković se nakon ulaska u Sjenicu susreo komandanom srpske Javorske brigade. Nakon toga, Bošković se sa pratnjom vratio, a narednog dana, 25. oktobra, odjeljenje crnogorske vojske sjedinjeno iz obje kolone izvršilo je pokret u pravcu Zaboj-Crvene Lokve-Doliće, gde su prenoćili. Narednog dana, Doliće, kao i više pešterskih sela razoružani i tom prilikom je prikupljeno 1.000 pušaka. U izvještaju srpskog oficira Vujisića kojeg je podnio Vukotiću nakon povratka u Bjelo Polje, stoji:
Sva sela su donijela su oružje u velikom broju, osim izvjestan dio koji se nije htio drage volje predati, nego su počeli otvarati paljbu na našu vojsku koji su ih junački napali i od istih poljski bataljion poubijao i posjekao 20 zlikovaca.
Doliće i ostala sela Pešterske visoravni bila su naseljena albanskim stanovništvom. U ovom izvještaju ne govori se o gubicima koje su doživjeli srpsko-crnogorski vojnici od albanskih i bošnjačkih boraca, koji su branili čast i kućni prag i svoja ognjišta od srpsko-crnogorskog okupatora.
Nakon okupacije počinje masovno iseljavanje mjesnog muslimanskog stanovništva za Tursku i druge zemlje. Ovo, prije svega, potaknuto je brojnim zločinima nad njima. Sa Pešteri su iseljavanja bila posebno intenzivna. Zločinačka djela vojnih snaga, pored ubistva i tortura nad golorukim narodom, bila su praćena i pljaćkama, paljenjima kuća i dr. Sandžak se nšao skoro u bespuću.
O istanbulskom drumu koji je stoljećima značio život, književnik Ćamil Sijarić je kasnije sjetno zapisao:
Pust je sada taj put kroz pešterska polja, i nema u njoj hanova , nema handžija i kafedžija, i nema nikoga; jer ljudi su otišli na druge strane i čini se da ovdjenema nikog… Nekadašnju kaldrma, ko zna čija, možda je bila rimska, možda turska, zarasla je u travuljine. A travuljine je najviše gdje su nekad bili hanovi; jer tu - gde su bili, ostala su haništa. I ma koliko stajali, ima koliko čekali, ništa se otud neće čuti- otkud se nekad čula bronza, rzaj konja i vika putnika. Otišli su odavno karavani….
Zločini crnogorske vojske su bili veoma česti na Pešterskoj visoravni. Smrtna djelovanja vojnih snaga sa Peštera i tortura prema golorukom narodu, popraćene su i plačkama, paljenjem kuća i dr. Za zločine koje je učinio spomenuti Boško Bošković, prema autoru Avdiću, govori i Skender Turković (Hukić) devedesetogodišnjak, koji je sa svojom porodicom bio u Riškovoj kući u Dolićima, u kojoj se odvijao sljedeći događaj.
Dan prije dolaska crnogrske vojske u Doliće došla je njihova prethodnica, koja je najavila dolazak crnogorske vojske. Ova prethodnica je donijela i upozorenje od strane komande crnogorske vojske, kojim je naređeno muslimanskom življu da prilikom nailaska crnogorske vojske na svim kućama trebaju biti istaknute bijele zastave u znak pokornosti; da svi muslimani predaju oružje i municiju; da svi ljudi budu kod svojih kuća i da budu spremni da se odazovu na svaki poziv komande i da budu mirni i pokorni. Ko se ne bude pridržavao ovih upozorenja biće ubijen.
Prethodnica je imala i zadatak da obezbjedi smeštaj vojsci i štabu jedinica te da im sigurai ishranu, za vrijeme dok budu tu boravili.[…] Kao objekat za skupljanje oružja odredjena je najveća kuća u centru sela Doliće. Kuća je imala 11 soba i u njoj živješe 6 porodica sa ukupno 70 članova.[…]Posebno je određena prostorije za Boško Boškovića, i njegove doglavnike, kao i jedna u kojoj je primao ljude, koji su se odazivali po pozivu ili koje je dovodila vojna patrola. Ova prostorija je služila i za prebijanje ljudi prije nego što su ih izvodili na gubilište.[…] Sve je bilo spremljeno u najboljem redu i priremljeno za orgijanje crnogorske vojske. Sljedećeg dana, kada je stigla crnagorska vojska, sve je bilo urađeno onako kako je i naređeno. […] štab se odmah smjestio u Riškovu kuću, a vojska je zalogorila na udaljenost od kuće oko 500 metara, u jednu dolinu zvanu “Gropa mašit” (Gropa e mashit I. A.) Uspostvljanjem vlasti Boškovića sa njegovom vojskom započelo je i plačkanje stanovništva, oduzimanje stoke da bi osigurao ishranu. Sakupljanje oružja je zapravo imalo za cilj da se život mještana učini nepodnošljiv sa krajnjom namjerom etničkog čišćenja ovog kraja.
Likvidacije su činjene uglavnom ubojstvima iz puške, ali i klanjima. U Doliću je ubijena ukupno 20 lica, bez ikakva povoda. Bošković je nezadovoljan sa ovim, nastavio sa nasiljem i terorom i po drugim selima. U selu Ugao ubijen je Hajredin Čelaj, sa svoja dva sina, Hido Uglanin sa svojim bratom, hodža Omer, koga su ubili sa 13 metaka, a onda mu i prerezali grkljan. Osim ubojstava petoro nevinih lica, zapalili su i dvije kuće i han u selu Rasno. Prije ovoga je opljačkano 700 grla ovaca i 60 goveda. Istog dana je u selu Boroštica ubijen Tahir Škrelji, dok je u Tuzinju 10 nevinih osoba i troje u selu Brnić. U nastavku u selu Rasno ubijaju jedno lice. U svim ostalim ostalim mjestima je nastavljena ista praksa. Crnogorska vojska, nastavila je sa pljačkama i ubojstvima kada god im se za to ukazalaprilika. Njihova je namjera bila da nastave i dalje, ali s obzirom da je sa druge strane ušla srpska vojska, vratili su se nazad, te i u povratku čineći zvjerstva.
O zlodjelima crnogroske vojske nad nedužnim pešterskimm narodom je pisao i autor Bandžović:
Kada su stigli u selo Korita (na crnogorskoj strani Sandžaka), oružje je bilo sakupljeno da se preda i istaknute su bijele zastave u svim kućama muslimana. Sve preduzete mjere u Doliću i u ostalim selima, nisu spasile muslimane (i Albance). Najprefidniji metode za oduzimanje oružja, za klanje golorukog naroda upotrebljene su i ovdje kao i u ostalim djelovima Sandžaka nekoliko godina kasnije. U ovom selu crnogorski vojnici ubili su 58 muškaraca i dvije žene, koje su pokušale da spase svoje muževe. Ubijen je i jedan 18 godišnji mladić, jedihnik koji je ležao bolestan, a čija je koga majka tako bolesnog ispruženog i na krevetu, držala na svojim grudima i molila zlikovce da ga poštede, ali oni nisu imali milosti. Na početku su mu odsjekli nos, dok je majka to gledala, a onda su nastavili masakriranje i sporo ubijanje na najsuroviji način. Bila je to velika tragedija ovog sela, i za tamošnje stanovnike, koji su bili žrtva jedne brutalne politike.
Za Plav i Gucinje, glavna komanda povjerena je brigadiru Cemoviću, a što mu je bila nagrada za njegova ranija nedjela u Sandžaku, na području Sandžaka prema Tutinu i Ribarićima, gdje je njegova vojska spalila kuće, pljačkala životinje, ubijala nevine ljude, silovala žene i djevojke… Od bandi Cemovića, samo u selu Mojstir, blizu Rožaja popljačkana su 95 volova, 3 krave, 4 ovce, jagnjadi, 213 ovaca, 3 konja vlasništvo Ali Drage, a pilana u njegovom vlasništvu je spaljena.
(Za više informacija, kao i za izvore na koje se iznešene činjenice referiraju, kontaktirati autora teksta.)
Poznato mi je dosta činjenica. No,svugdje su ostavljali pustoš. Moja Bukovica doživjela je istu sudbinu. Po cijelom smo svijetu. Niša ne zaboraljamo. Pitaju se danas: Zašto ih ne volimo???
@@kolymalony4086 koga srbe ili crnogorce
@@slobodanvasic557 ista govna
Srce Sandžaka ...
nermin230295 turkovic
Epicentar
Prika TURKOVICI