Legendarne Nedjeljom u 2: Tereza Kesovija, 2004. - Voljela bih da mogu prekršiti svoje obećanje

Pod nazivom Legendarne Nedjeljom u 2, kratkim isječcima prisjećamo se najpoznatijih gostovanja koja su emitirana u posljednje 23 godine.
"Voljela bih da mogu prekršiti svoj obećanje da nikada više neću pjevati u Srbiji"
- Jesu li sise, guzice i noge ono što prosječni konzument kod nas u Hrvatskoj traži više?
TEREZA KESOVIJA: Ibrica je jako lijepo rekao da je na Euroviziji pobijedila pjesma, a ne guzica. Ispričavam se, citiram ga. Ima toga i meni je krasno vidjeti mlado stvorenje lijepo građeno, ali mislim... da to bude jedini način, da se preko toga dođe do uspjeha... mislim da za to nisu krivi čak ni oni. Krivi su oni koji ih angažiraju i guraju na takve načine razmišljanja i ponašanja. Oni sami nisu krivi.
Da, ali gdje je tu duša? Takve zvijezde ne mogu trajati. To vjerujte meni i mojom kolegama i kolegicama. Jer ako se nešto ne daje, nemaš pravo ni tražiti. Ja ne trajem uzalud 43 godine. Ja sam ljudima davala cijeli svoj život i jednostavno dobivam zauzvrat ljubav njihovu.
I kad govorimo o nekakvim sukobima generacija, nije istina. Ja imam 4 generacije na koncertima. To se moglo vidjeti i evo sad, na primjer imala sam u Portorožu u auditoriju, koncert. Na kraju je cijela dvorana bila na nogama. Tko ih je prisilio? Netko puškom iza njih?
Ja sam onaj netko koga vole recimo uspoređivati s Tinom Turner. Ja njima kažem: „Gospodo, ma Tina Turner u mojim i našim uvjetima, ne bi već odavno postojala. Zašto? Ona ima svog šofera, frizera, pilota, dirigenta, orkestar... Sve to nju lijepo uredno čeka tamo kad dođe. Ona je madam koja počne pjevati. To je sve, a ja? Ja vozim sama svoj auto, moji muzičari otraga uredno zahrču jer im se spava. Ja sam ta koja vozi poslije koncerta, moram sve pripremiti da bi koncert uspio. Gospodo, ja imam toliko na sebi posla oko toga“.
(...)
Bolno je to (vidjeti da moje kuće više nema). Tada sam izgovorila „Kunem se, zaklinjem se nad mojim spaljenim domom da više nikada neću otići tamo (u Srbiju). Gledajte, Aco, to je razumljivo u takvom trenutku. Voljela bih da mogu to prekršiti, voljela bih otići dobrim ljudima pjevati. Upitati ih „Prijatelji stari, gdje ste danas, gdje ste bili jučer?“ i pogledati ih u oči... Sigurna sam da bih u očima našla iste one ljubavi koje su imali.
- To sam Vas htio pitati, dalje ide stih „Da li ću vas ikad naći?“.
Da. Znate, bilo je ratova u povijesti čovječanstva i nije ovo najstrašniji rat bio. Naravno da vrijeme od 12 godina i nisu neka stoljeća pa da možemo reći „Hajde“. Čini mi se da još je to pomalo svježe, ali... nikad se ne zna.

[@Sabi136]

Hvala za divnu gošću.❤
Sve sto ima debelo je radila i zaslužila!

[@sjj7844]

Tereza je jedna jedina dama nad damama.