Trebinje 2024 - Dan 2. / Sarajevo - Mostar - Trebinje

Drugi dan...
Uzaludni pokusaji da se rano probudimo pa pakovanje motora... dorucak (zaista savrsen, malo je reci osim da hotel Holiwood ima samo pohvale za dorucak) a onda lagano prema Jablanici gdje je planirana prva pauza za kafu.
Do Jablanice kroz kanjon Neretve, put savrsen, predjeli okolo jos savrseniji. Pravo uzivanje voziti ovom rutom. Kroz Konjic samo lagano prosli, ostalo za neku sledecu turu da se obidje kada se bude vozilo ovim krajevima. Nije da mi n ismo htjeli da svratimo, prosto smo zurili da do 18 casova budemo u Trebinju. Laganim tempom, stigli do Jablanice, do porusenog zeljeznickog mosta na Neretvi, inace simbola ovog gradica. Malo razgledanja, malo fotografisanja a onda klasika, kafica... espreso i kisela u kaficu pored mosta. Potom opet dalje ka Mostaru... do Mostara 45+ stepeni, paklena vrucina a da stvar bude jos teza, na ulaz u Mostar, kilometarske guzve i kolone. Sreca pa nismo morali da cekamo...
Mostar, grad koji mnogo volim i grad koji stvarno vredi obici. Setnja starim gradom i preko mosta a potom opet, kafa... sa pogledom na most.
Iz Mostara, moralo se poci i do Blagaja. Po preporuci par drugova koji su nekoliko godina ranije vozili istu ovu rutu (Huba, Jaco i Vele), odlucili da svratimo. Imali sta da vidimo... ostali odusevljeni. Svezina koja se osjeti u restoranima uz obalu je pravi odmor za dusu.Toliko je uzivanje da su se i noge morale zamociti malo :D
E sad krece najljepsi dio puta, put prema Trebinju iz Mostara... definitivno jedna od najljepsih deonica za voznju. Pejzaz oko puta savrsen, asfalt savrsen, automobila jako malo, krivine savrsene... sve cista desetka!
Voznju ka Trebinju ovim putem nije pokvarilo ni to sto je vani bilo 45+ stepeni (subjektivni osjecaj), ni pcela koja me ubola u jednom trenutku u lijevu ruku, ni to sto nismo mogli hlad kilometrima i kilometrima da pronadjemo...
Dolazak u Trebinje, odmah jurnjava ka smestaju, Herceg Vili, brzo pripremanje za defile i odlazak motorima u kamp. Po dolasku u kamp, red je da se pojede i pasulj...
Prvobitno dogovoreno da ne vozimo defile, ali... sami pogled na 5000 motora koji ispred vas voze i na hiljade ljudi koji to okolo gledaju i snimaju je uticala na to da pred sami pocetak defilea i mi upalimo motore i prikljucimo se. I nismo pogrijesili... kajali bi se da nismo odvezli defile. Potom povratak u kamp, setanje i razgledanje motora...
Potom nazad na smestaj, malo brckanje po bazenu a onda opet izlazak u grad, setnja kampom a onda malo i po Trebinju. Grad prepun motora, klasika...
I onda na spavanje, sjutra planirano opet malo po Trebinju da se provrtimo, da doruckujemo, popijemo kafu i ka Crnoj Gori da se krece, doslo vrijeme da se i ova tura kraju privodi polako.