Zimmerman

GRAFIT-ZIMMERMAN
Nova pjesma, nova nafaka. Posveta novopečenom Nobelovcu...
Muzika/ Bob Dylan
Tekst/ Bakir Hadžiomerović
Aranžman/ Nećko Merdžanović
Gost-usna harmonika: Ahmed Burić-Bure
Snimljeno u studiju Antika u Sarajevu.
ZIMMERMAN
Koliko rijeka moraš preplivati sam
Prije nego zaroniš do dna
Ima li čovjek da mu tijelo dopušta
Barem sekund duže nego sudbina
U davnu mladost vraćamo se rikvercom
U sjećanju zaboravljeni tren
Kad na spavanje
Ne ideš u dvadeset i dva
da si odmoran za sutrašnji ivent
Govoriš riječi koje ne prepoznaješ
Tastatura kuca naslijepo
Ljubav je u redu, kad zazvoni interfon
Upaliće se svjetlo haustorsko
zagrljaj,poljubac, a onda večera
Nekom ide vino, nekom sok,
Jer Ne postoji,
Ništa tako logično kao,
Zimmerman u društvu s Nobelom
Kliconoše tumaraju metropolom
Bakterije ljude vrebaju
Kašlju teško, umorni se zbijaju u kut
Društvo glasno, Profa zabrinut
Zagrljaj, poljubac, a onda večera,
Nekom ide vino, nekom sok
Jer ne postoji ništa tako logično,
Kao Zimmerman u društvu s Nobelom
Da iz prošlosti, učili smo dovoljno
Ne bi prodali nas povoljno